Trauma nije adresa; trauma je selidba. Prava, gnojna rana modernog društva ne živi u kasti u kojoj čovjek sjedi, nego u tjeskobi pokreta između njih – u onom stravičnom raskolu gdje vanjski status govori jedno, a naslijeđeni alarm u mesu reži drugo. Klasni migrant u sebi nosi dva tjelesna jezika, a nijedan mu nije materinji: kupljeni mir na koži, transgeneracijsku glad u kostima.
Zapamtite taj procjep – ali ga zasad ne dam otvoriti. Ima u ovoj knjizi jedno cijelo poglavlje, negdje u njezinu srcu, koje živi samo u tom hodniku između katova; ondje ću vam pokazati tko je pravi pacijent i zašto ga nijedna vitrina ne može zadržati. Sad vam to ne dam – ne biste imali čime primiti. Doći ćete do njega dovoljno oderani da ga prepoznate. A tko sam ja da o tom procjepu govorim s takvom drskom sigurnošću? Zato što ja u njemu živim. Zato što ja jesam taj hodnik. I prije nego što otvorim vas, red je da vidite lozu koja me na ovaj ledeni stol donijela. Skrenut ćete pogled barem jednom.
TERRARIUM // ELLA DUŠEVIĆ
NAPOMENA AUTORICE
Ovo je hibrid koji ne traži dopuštenje ni od jedne struke: klinička sekcija koja miriše na formalin, proza koja krvari i priručnik koji na svakoj stranici izdaje vlastiti žanr. Teorija pod njim ne laže: sociologija, spiralna dinamika i neurobiologija, provjerene do zadnjeg izvora, a onda rasječene mojom rukom do vlakna i presložene u anatomiju kakve prije nije bilo. Njezinih devet katova ne penju se nikuda; tonu, s besprijekornim manirama, prema udici ispod najnižeg reza – udici kojoj mamac nikad nije trebao, jer tijelo je mamac.
Ne nudim utjehu i ne liječim; za to postoje strpljiviji poslovi od mojega. Pisan je za svakoga, no mnogima će sjesti kao skalpel, jer je ogledalo bez milosti prema svakome tko stane pred njega i pokazuje mehaniku preživljavanja onako kako doista radi – vlažnu, ustrajnu, još u trzaju. U ovaj terarij ulazite svjesno, priljubljena lica uz staklo, uvjereni da promatrate preparat – a preparat ste vi. Na vlastitu odgovornost.
AUTORICA
Trideset je godina krojila – za tuđa tijela i za vlastito lice – i s te se strane reflektora, bolje nego iz ijednog gledališta, vidi kako se iluzija znoji i kako se biologija presvlači u panici sekundu prije svjetla. Bio joj je to laboratorij bez etičkog povjerenstva. Publiku koju je nekoć hranila čarolijom sad, jednako spretnih prstiju, razodijeva.
Kad joj svjetlo više ništa nije objašnjavalo, otišla je u znanost: psihologija joj je dala aparat, a sociologija adresu. Iz toga je sagradila ono za što struka nema pregradu: hladnu kartu onoga kako se hijerarhija i kapital upisuju ravno u živčani sustav. Knjiga nije ni priručnik ni proza, nego predmet koji odbija oba imena.
Rukopis nije htjela provući kroz akademsku cenzuru ni urednički kompromis, pa ga je izdala sama – onakav kakav jest, bez anestezije.
InstagramPODACI
- Autorica
- Ella Dušević
- Nakladnik
- Burda Atelier
- Opseg
- 170 str. (HR) · 184 str. (EN)
TERRARIUM // ELLA DUŠEVIĆ · OTUUM.COM